GDPR ili Opća uredba o zaštiti osobnih podataka neodvojiva je od svakog oblika tehničke zaštite objekata koja uključuje bilo koji način identifikacije osoba. Radilo se o videonadzoru u tvrtkama ili trgovačkim centrima, biometrijskim podacima poput otiska prsta, ruke ili skena šarenice oka za ulaz u zaštićeni dio poslovnice, takvi podaci moraju biti skladišteni prema posebnim propisima.

No, što kada se kamere postave na javne površine i dobiju mogućnost snimanja svih odraslih i maloljetnih prolaznika? Što zakonske odredbe navode o pravima građana prilikom kretanja ulicom vlastitog grada?

Zakonske odredbe pri snimanju javnih površina

Prema Zakonu o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka (čl. 32.), snimanje i praćenje javnih površina dozvoljeno je tijelima javne vlasti, ali „samo ako je nužno za izvršenje poslova i zadaća [...] ili radi zaštite života i zdravlja ljudi te imovine“. Prema tome, sve jedinice lokalne samouprave mogu zatražiti od MUP-ovog nadležnog Ureda civilne zaštite odobrenje za obavljanje poslova privatne zaštite na javnoj površini u svrhu zaštite građana i imovine te lakšeg rješavanja mogućih kaznenih djela.

Budući da se radi o videonadzoru, podaci koji se prikupljaju su lokacija snimke, točno vrijeme i sam vizualni dio videozapisa. O svakom mjestu videonadzora svi prolaznici moraju biti vidljivo obaviješteni, a takvi napisi, sukladno zakonima, obavezno sadrže sljedeće stavke:

• slikovna i tekstualna informacija da je prostor pod videonadzorom;
• podaci o voditelju obrade i Službeniku za zaštitu podataka;
• kontaktni podaci putem kojih ispitanik može ostvariti svoja prava (brisanje i pristup podacima)
• svrha provođenja nadzora i njegova pravna utemeljenost;
• period zadržavanja snimljenih podataka;
• informacije o svim stranama koje eventualno imaju pristup prikupljenim podacima.

Tko vidi snimke kamera postavljenih u gradovima?

Kamere iz gradova svoju sliku najčešće odašilju u jedan ili nekoliko centralnih jedinica za dojavu. Te jedinice mogu biti u prostorijama Grada, policiji ili, na primjer, odabranoj zaštitarskoj tvrtki. Što se tiče pregledavanja snimki, postoji zakonom propisan rok njihovog skladištenja – snimke se smiju čuvati najduže šest mjeseci, osim ako se koriste kao dokazni materijal u sudskom, upravnom, arbitražnom ili drugom istovrijednom postupku (čl. 29., Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/18)).

Što kamere znače za građane?

Kamere u gradu, ako se pravilno koriste poštujući zakone o obradi osobnih podataka, mogu povećati sigurnost svih građana i posjetitelja, ali i povećati broj riješenih kaznenih dijela. Pokazalo se i kako instalacija kamera povećava broj otkrivenih kriminalnih radnji, kao i brzinu reakcije žurnih službi, pogotovo ako imaju naprednu videoanalitiku koja otkriva, na primjer, i pojavu požara.

Napominjemo, za sve delikatne poslove poput  videonadzora, javljajte  se isključivo ovlaštenim tvrtkama poput Electronic Securityja kako bi sve vaše informacije ostale sigurne, a sustavi ispravni i dugovječni.