Sustavi za dojavu požara su elektronički sustavi koji samostalno, bez prisustva čovjeka, služe za ranu detekciju dima ili vatre te vizualnim i zvučnim signalima upozoravaju na opasnost od požara u objektu i obavještavaju nadležnu službu (vatrogasci, zaštitarska služba). Ranim alarmiranjem smanjuje se mogućnost stradanja ljudi i sprječavaju se znatne financijske štete. Propisi koji reguliraju zaštitu od požara su među najbrojnijima i zadiru u cijeli niz djelatnosti – od građevinarstva i osiguranja do ugostiteljstva i energetike. Njima se mnoge obvezuje na zaštitu od požara upravo zato što su posljedice požara velike, a često i nenadoknadive. Zbog povećanog rizika posebnim pravilnicima za zaštitu od požara i korištenje sustava za dojavu požara obvezuju se ugostiteljski objekti, visoki objekti i skladišta. Važno je znati da sustav za dojavu požara mora biti projektiran od strane ovlaštenog projektanta čime se jamči njegova efikasnost u specifičnim uvjetima primjene te redovito održavan i servisiran.

DJELUJTE PREVENTIVNO ! Ugradnjom sustava štitimo živote i zdravlje ljudi te imovinu, ali i ujedno štedimo na policama osiguranja imovine.

Sustavi dojave požara razlikuju se po veličini i tehnologiji rada, a kakav će se koristiti ovisi o aplikaciji, tipu objekta, ugroženosti od požara, broju ljudi u objektu, propisima i željama investitora, a može se odabrati između konvencionalnih sustava vatrodojave i analogno-adresabilnog sustava vatrodojave (u pravilu veći i srednji objekti), kao sustavi koji rade zajedno s protuprovalnim sustavima, ili kao jedan ili više samostojećih vatrodojavnih detektora (u pravilu manji objekti kao što su dućani, uredi, stanovi i kuće.)

Osnovna razlika između konvencionalnog i analogno-adresabilnog sustava vatrodojave, oba u osnovi  alarmna sustava za dojavu požara, je u tome što analogno-adresabilni sustavi mogu velikom točnošću odrediti na kojem dijelu građevine ili objekta je došlo do pojave požara, dima, vatre ili nekog drugog stanja radi kojeg je potrebno alarmirati korisnike ili osoblje, dok konvencionalni sustavi vatrodojave javljaju samo u kojem je dijelu građevine (sektoru) nastalo alarmno stanje, odnosno koja petlja sustava vatrodojave je u alarmu, tj. koja je petlja otkrila pojavu dima ili vatre. Konvencionalni sustavi su ekonomični i pouzdani za manje aplikacije, dok su analogno-adresabilni sustavi moderniji i sigurniji jer su brži zbog adresabilnosti, osjetljiviji zbog mogućnost podešavanja alarmne razine svakog detektora, pouzdaniji jer se prilagođavaju uvjetima okoline i javljaju kada je potrebno čišćenje, fleksibilniji zbog mogućnosti programskog grupiranja za preciznije upravljanje evakuacijom te jednostavniji za ugradnju.

Osnovna konfiguracija jednog sustava sastoji se od detektora požara, centralne jedinice za obradu i upravljanje i uređaja za signalizaciju i dojavu požara.

Detektori su najvažniji dio sustava jer o brzini detekcije ovisi brzina reakcije i njegov konačni ishod. Postoji više tipova detektora kao što su aspiracijski, laserski, detektori dima (optički, ionizacijski), detektori topline, detektori plamena, itd. Odluka o tome koji tip detektora upotrijebiti ovisi o konfiguraciji prostora koji se štiti, vrijednostima koje se u prostoru nalaze, potrebnoj brzini detekcije požara, njegovoj požarnoj ugroženosti, vrstama materijala unutar prostora i načinima njihova gorenja te o mogućim izvorima lažnih alarma (vlaga, prašina, dim, velika temperatura). U slučaju nastanka neke od požarnih veličina (dim, toplina, plamen), detektor će tu informaciju proslijediti centralnoj jedinici koja će aktivirati programirane izvršne funkcije kao što su aktivacija sirena i bljeskalica, dojava dežurnoj osobi, zatvaranje protupožarnih vrata, spuštanje protupožarnih zaklopki, spuštanje dizala i druge. 

Vatrodojavna centrala vodi računa o perifernim elementima vatrodojavnog sustava, pamti stanja, generira događaje i brine se o cjelokupnom funkcioniranju sustava. Zadatak vatrodojavne centrale je i pamćenje karakteristika koje su dodijeljene drugim pojedinim elementima protuprovalnog sustava, a kako je većina modernih vatrodojavnih centrala opremljena i komunikatorima, tako vatrodojavna centrala brine i o podacima za komunikaciju, bilo da se radi o običnoj telefonskoj dojavi na mobitel korisnika ili brzoj TCP/IP komunikaciji prema centralnom dojavnom servisu ili vlastitoj infrastrukturi korisnika.